(Into Gods Hands)

Na planini maglom pokrivenom

Slomljen covijek dusom porazenom

Gleda zivot I misli on sada

Kakova mu sudbina pripada

Ko u prici dani mu se jave

Suze gorke u grlu ga dave

Hej majstori od sudbine klete

Tezak zivot meni dodjelite

Zove covijek iz nebesa Boga

Hoce izac iz zivota toga

Ne sudi me tesko dragi Boze

Zivjet tako vise se nemoze

Kao djecak doma imo nisam

Cudne price pa I neznam tko sam

Odhrani me tudjincova ruka

Mili Boze kakva je to muka

Naucio kako da se radi

Bez veselja uvijek samo jadi

Dobar savijet rijetko ce mi dici

U tudjinu jadan moram poci

Tudja zemlja I tudjinci ljudi

Stari kraj mi nasjeo na grudi

Tako dani u godine plove

Nitko da mi utjesi bolove

Jos on vidi sume mu zelene

Zlatna polja iz grude rodene

Brze rijeke i vode studene

Ruke kriju oci rasplakane

Sunce razbi maglu sa planine

Obasjava nove mu puteve

Sto ih kuju MAJSTORI SUDBINE

Sve u pravcu STARE DOMOVINE